20. studeni 2021.

Duboko filmsko fejkanje - Ili kako su holivudske legende ustale iz mrtvih

Potresen je Hollywood zbog smrti i nesreća na setu filma ‘Rust‘, ali već ga neko vrijeme trese i tehnologija ‘deepfakea‘ kojom se u filmove vraćaju pokojnici, a i sintetički glumci. No ne treba se brinuti za budućnost kinematografije dok se planira povratak ‘Jamesa Deana‘ na velika platna. Glumci bi se ipak mogli zabrinuti za svoje honorare jer dobivaju prilično neočekivanu konkurenciju ne samo u obliku odavno pokojnih kolega zahvaljujući tehnologiji ‘deepfakea‘ nego i digitalno generiranih osoba, tzv. CGI-jeva

Ingrid Bergman i Humphrey Bogart nastavljaju najveću filmsku ljubavnu priču u novoj 'Casablanci', Daniela Craiga u ulozi Jamesa Bonda zamijenit će Sean Connery u filmu o mladim danima tajnog agenta 007, a napokon ćemo doznati i tko je jači – Bruce Lee ili Steve McQueen! Ovo ipak nisu citati iz filmskih foršpana neke paralelne stvarnosti ili kakva davnog festivala, već nešto što bismo zahvaljujući sve zastupljenijim tehnologijama deepfakea i CGI-ja (engl. computer-generated imagery) u bližoj budućnosti doista mogli slušati u blokovima reklama posvećenima novostima u svjetskim kinima.

Potpora nasljednika

Iza naziva deepfake, nastaloga spajanjem engleskih pojmova deep learning i fake, skriva se svojevrsni Photoshop za videosnimke, tehnika koja umjetnom inteligencijom montira lažne snimke i stvara potpuno nove likove koji se s pomoću dubokog učenja mogu kretati i govoriti toliko uvjerljivo da će biti vrlo teško shvatiti da je zapravo riječ o lažnjaku. Ta tehnologija tako je već oživila Salvadora Dalíja i bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona, pomladila Brucea Willisa za potrebe ruske televizijske reklame te nam otkrila kako bi izgledao Tom Cruise u ulozi Iron Mana. U skladu s onom 'seks sve prodaje', najveću pozornost na deepfake ipak je skrenuo domišljati korisnik Reddita koji je lica Miley Cyrus te glumica Gal Gadot i Maisie Williams ubacio u prizore iz pornofilmova. Sljedeći korak mogao bi biti uskrsnuće odavno pokojnih holivudskih ikona poput Jamesa Deana kojega ćemo, sudeći prema najavama, uskoro gledati u sporednoj ulozi u zasad neimenovanoj drami. Legendarni 'buntovnik bez razloga' za života je, podsjetimo, snimio samo tri filma, a ideja za četvrti rodila se u glavi Travisa Cloyda, redatelja specijaliziranoga za virtualnu stvarnost i izvršnog direktora medijske tvrtke Worldwide XR.

– Za takve glumce nije vam potrebna nikakva reklama, riječ je o brendovima koji sa sobom donose cijelu filmsku povijest – istaknuo je Cloyd, koji uživa i punu potporu Deanova službenog biografa Leeja Raskina kao i glumčevih nasljednika.

Umjesto brata

Vrijedi naglasiti kako vraćanje u život neprežaljenih pokojnika u Hollywoodu nije ništa novo: pioniri na tom polju svakako su redatelj Carl Reiner i legendarni komičar Steve Martin, odnosno njihova 39 godina stara komedija 'Mrtvaci ne nose karirano'. Uz Martina u ostatku glumačke postave bili su spomenuti Bogart i Bergmanova, James Cagney, Ava Gardner, Bette Davis, Cary Grant i drugi velikani koje su Rainer i majstori specijalnih efekata jednostavno izrezali iz devetnaest filmskih klasika. Smrt nije spriječila ni Carrie Fisher da još jednom utjelovi princezu Leiu u 'Zvjezdanim ratovima', svemirskoj sagi koja se mogla pohvaliti s čak dva glumca povratnika iz mrtvih jer se 2016. u 'Rogue One' pojavio i Peter Cushing usprkos tomu što je preminuo prije više od dva desetljeća. U sedmom izdanku 'Brzih i žestokih' oživio je i neprežaljeni Paul Walker, i to tako što su mlađemu mu bratu Codyju CGI-jem pridodane njegove kretnje i izrazi lica.

Dramski neopravdano

Među onima koji svemu tomu ne pridaju preveliku važnost jest i redatelj, novinar i kritičar Anđelo Jurkas, koji nije pretjerano oduševljen ni gore navedenim primjerima.

– Kao ideja zanimljivo, kao realizacija ne pretjerano dramski opravdano. Više se doimalo kao varijanta pokazivanja mišića i hvalisanja novim alatima i igračkama iz holivudskih hi-

-tech studija za bildanje portfolija. Parsezonski trik koji će imati rok trajanja, ali teško da će se masovno upotrebljavti u produkciji igranih filmova. Mislim da nema izgleda da postane novim standardom snimanja ili zamjenom za mrtve filmske heroje nostalgičara – smatra Jurkas, koji deepfake smatra alatom namijenjenim prije svega onima koji vole prekrajati povijest u varijantama dokumentaraca, zafrkancijama, pornoindustriji ili memovima, uz povremenu 'sekundažu i minutažu u znanstvenofantastičnim filmovima'.

Kako bi to otprilike izgledalo, otkrio nam je upravo jedan takav film, znanstvenofantastični triler 'Blizanac', u kojem su glavni glumački par bili Will Smith i njegova digitalno pomlađena verzija. Znakovito je da su ta tehnološka čudesa u drugi plan sasvim izgurala ostale segmente 'Blizanca' kao što su radnja, pa čak i kvaliteta.

Nekakav epilog

Glumac i umjetnik snimanja pokreta (motion capture artist) Veselin Krstovski, koji je koristeći se senzorskim odijelom ostvario niz uloga u videoigrama, na mogućnost upotrebe deepfakea u snimanju filmova gleda znatno pozitivnije.

– Bilo je izvrsno ponovno vidjeti ikone u punom sjaju, bar onoliko koliko su to tehnologija i performans glumca koji su ih zamijenili dopustili. No oni su promijenjeni klasičnim tehnikama zamjene lica, a izrada toga dugotrajna je i skupa. Deepfake se pojavio kao brzo rješenje s pomoću kojega možete u trideset sekundi s velikom preciznošću staviti bilo čije lice na bilo koju osobu. Na YouTubeovu produkcijskom kanalu CorridorDigital demonstrirano je kako bi izgledala posljednja scena televizijske serije 'Mandalorian' s Lukeom Skywalkerom kad bi se upotrijebila tehnika deepfakea. U njoj se dobro vide sve prednosti i nedostaci te tehnologije – ističe Krstovski.

Što se prednosti i nedostataka tiče, on u prvu kategoriju ubraja to što bi produkcije u slučaju smrti ili nesreće neke od glavnih zvijezda mogle nastaviti snimanje bez recasta, a kao jedan od nedostataka ističe upitnu moralnost izvedbe u kojoj glumac nosi digitalnu masku s tuđim licem ili, primjerice, Jamesa Deana zamijeni nešto nalik na hologram, baš kao što će članove ABBA-e na skorašnjoj turneji zamijeniti njihovi mladi dvojnici.

– Svaki filmski žanr s tragično preminulim glumcima dobio bi nekakav epilog. Međutim, performans ovisi o kvaliteti glumca koji ga imitira, a osobu možete imitirati samo donekle. Nitko ne zna kako bi se ta osoba razvijala dalje da je ostala živa i tu staje cijela priča o imitaciji. Glumac daje sebe u izvedbu, ta je transformacija intiman proces. No vi sami odlučujete kakvu ćete izvedbu dati. Je li onda moralno reprezentirati nekoga tko nam nije dao odobrenje za to? Je li u redu predstaviti nekoga onako kako on možda ne bi predstavio sebe, to jest svoju izvedbu? – napominje Krstovski.

Novo piratstvo

Korištenje deepfakea za kreiranje lažnih videa povlači i pitanje povezano sa zaštitom autorskih prava ili ugrožavanjem ugleda onih koji su se, bez danog pristanka, našli u nekom od tih videa. Naime, svaki korisnik velikog broja deepfake-aplikacija, među kojima kao najbolje trenutačno kotiraju Reface, MyHeritage i Zao, u teoriji bi mogao napraviti film s bilo kojim glumcem s holivudske A-liste, uključujući i one koji već dugo nisu s nama. Zbog toga bi se mogao pojaviti sasvim nov oblik piratstva u kojem bi se naivnijim gledateljima nudili čak i lažni, nikad snimljeni filmovi. Problematično je i to što pravoga pravnog rješenja zasad nema, nego je u najboljem slučaju moguće samo regulirati industrije u kojima je dopuštena upotreba takvih softvera ili postrožiti kontrolu i registraciju korisnika.

Sve u svemu, živući glumci mogli bi dobiti prilično neočekivanu konkurenciju u obliku ne samo svojih odavno pokojnih kolega nego i digitalno generiranih osoba, kojima bi također mogla pripasti neka filmska rola. Opravdano bi se, primjerice, bilo zapitati komu treba Dwayne ​Johnson The Rock ako možemo vratiti u život Charlesa Bronsona ili pomladiti Sylvestera Stallonea.

– Charlie i Sly ​ikone su ​svih onih koji su odrastali s njihovim filmovima i rekreirati njihova mlada lica za starije bi fanove imalo veliku težinu. Mladim ljudima takvu će težinu nositi neki drugi performeri, neki novi glumci njihova vremena, možda i digitalno generirane osobe. Ali deepfake će, sigurno, pronaći svoje mjesto; samo kao dopuna u filmu ili baza novog medija, to će ovisiti o inovativnosti ljudi koji će se koristiti tom tehnikom – zaključuje Veselin Krstovski.

U domaćoj pretprodukciji

Preseljen u naše krajeve, fenomen 'dubokog fejkanja' mogao bi oživiti jednog Mustafu Nadarevića, Fabijana Šovagovića ili u neku od mitskih bitaka ponovno ubaciti Borisa Dvornika, Ljubišu Samardžića i njihove puškomitraljeze. To bi, vrlo vjerojatno, bez posla, barem onoga na velikom platnu, ostavilo velik dio današnjih glumaca. Jurkas ipak ne vjeruje u taj scenarij iako je i sâm otvoren za upotrebu deepfakea u svojim filmovima.

– Nešto na tom tragu je u pretprodukciji jer snimamo novi dugometražni igrani film, prvi domaći hi-tech film realiziran sustavom screen lifea, naslovljen 'Online'. Kad je riječ o mrtvim glumačkim imenima s ovih prostora, Bekim Fahmiu, primjerice, bio bi opaki osvetnik, Pavle Vuisić mastermind povratka nekih novih 'Otpisanih' u kojima bi se Dragan Nikolić i Milena Dravić borili protiv nekih novih petokolonaša. Mustafa Nadarević ​sigurno bi našao mjesto i s Nedom Arnerić, Mirom Furlan i Enom Begović ponavljao bi pokušaje stavljanja senzualnosti, seksepila i kulta ženskog tijela natrag na njihovo dramski opravdano mjesto. Nikako ne bi izostali ni domaći Bruce, Sly i Arnold, odnosno Boris, Bata i Ljubiša – kaže Anđelo Jurkas.