26. svibanj 2021.

Sve upućuje na to da stiže superciklus rasta cijena

Gotovo godina i pol asketskog ekonomskog života prilično je obrnula uobičajene obrasce. Doduše, kvantitativno popuštanje ostalo je na snazi praktički od 2008., pa je ukupna suma keša upumpanoga što u bankarske sustave (u prošloj krizi), što izravno potrošačima i tvrtkama (u koronakrizi) ligvistički teško izgovorljiva.

Upitnik koji je visio u zraku cijelo vrijeme – a gdje je inflacija? – počinje dobivati konture odgovora. Prvi put u 13 godina helikopterskoga novca inflacija postaje ekonomska tema. Zabrinjavajućom ili prolaznom? Ovisno o kutu gledanja. No, ono što je ponešto drukčije od uobičajenoga obrasca te pojave jest strana na kojoj raste. Naime, inflacija se uobičajeno mjeri indeksom i uobičajeno se odnosi na rast cijena na strani (maloprodajne) potražnje. Dakle, želimo jagode, trenutno ih nema, cijena im raste. Na takvu smo logiku naviknuli. No, ono što sada raste jesu cijene na strani ponude – rastu, i to višestruko, cijene prijevoza, sirovina, repromaterijala. Ali ne rastu zabrinjavajuće maloprodajne cijene. Osim što se pitamo tko je tu lud znatno se tjeskobnije pitamo kada će se, ako će se, i koliko jako, jedno preliti u drugo?

- Nacionalna se država transformirala u tržišnu. Dok je nacionalna država imala jasno definirane granice tržišna ih nema. Zemlje koje imaju nacionalni suverenitet u globalnome svijetu isključivo su konkurentne zemlje. Gdje se to vidi? Pa, na računu platne bilance u dijelu roba i usluga. Ako su vam robe i usluge u suficitu vi ste suvereni, jer više izvozite nego uvozite. To je zapravo inflacija. Ono što je nekad bilo povećanje cijena sada je to rast deficita – tvrdi ekonomist Guste Santini.

Velimir Šonje, pak, zaključuje kako u krizama dolazi do usporavanja kolanja novca zbog rizika i neizvjesnosti (rast ponude novca samo kompenzira usporavanje cirkulacije i ne dovodi do povećanja cijena u kratkom roku). S druge strane, u monetarnoj uniji postoji pritisak na prilagođavanje inflacijskog cilja prema gore zbog manje produktivnih dijelova unije (u europodručju to je jug) zbog toga treba očekivati fleksibilno tumačenje cilja inflacije do 2 posto na godinu u europodručju uz moguće službenu ili praktičnu reviziju inflacijskog cilja na 'oko 2 posto' umjesto dosadašnjih 'do 2 posto'. Očito, ulazimo u zonu inflacije u kojoj dugo nismo bili, a ušli smo s eksperimentom tiskanja novca nezabilježenoga u povijesti.

Više o ovoj temi možete pročitati u novom tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.