03. ožujak 2022.

Poslodavcima u pandemiji drastično porasli troškovi zbog bolovanja

 foto Shutterstock

U vrijeme karijere u jednoj velikoj kompaniji s vrlo 'uštimanom' hijerarhijom, u pamćenje mi se urezao jedan jutarnji susret s financijskom direktoricom u čajnoj kuhinji. Perspektivna poslovna žena u svojim tridesetima tog je dana izgledala prilično loše. Iznuždena, kuhala si je čaj i pokušala diskretno sakriti činjenicu da je bolesna. Priznala je da ima temperaturu 39 i da je u komi, ali danas eto, ima prezentaciju pred Upravom pa si ne može dozvoliti ostanak kod kuće. Promatrala sam ju u nevjerici, a u mom se pogledu dalo iščitati 'bjež' doma dok nas sve nisi zarazila'. Prilično sam sigurna da njezini šefovi ne bi ni trepnuli da je javila da je bolesna i odgodila prezentaciju, no odlazak na bolovanje za nju je bio osobni poraz i sama je priznala da nikada ne izostaje s posla kad je bolesna.

Ovakve situacije nisu do sada bile uopće rijetke među menadžerima koji vjeruju da će se cijeli sustav urušiti ako tjedan dana ne dođu na posao, a rijetkost nije bilo ni to da direktori na bolovanja radnika gledaju s priličnim gnušanjem.

Onda je Covid taj mentalni sklop promijenio. Jednostavno si bio primoran izolirati se iz svoje radne okoline i kod najblažih potencijalnih sumnji u koronavirus. S jedne strane, radnici su dobili priliku odbolovati kad im nije bilo dobro, bez obzira na to jesu li ili nisu zaraženi virusom, no s druge strane, epidemiološke su mjere izazvale popriličan kaos u poslovnim sustavima. Kako su se pojavljivali novi sojevi, tako je situacija eskalirala do toga da su se mnogi proizvođači, trgovci, prijevoznici našli u neobranom grožđu s nedostatkom radnika i naravno, povećanim troškovima bolovanja. Kako je u nedavno u jednom razgovoru istaknuo Martin Evačić, direktor Narodnog trgovačkog lanca (NTL), u maloprodaji koja je ionako deficitarna prodavačima, trgovci su morali zatvarati neka prodajna mjesta jer više nije bilo mogućnosti 'rastezanja' i preraspodjele radne snage.

Kao što se događalo u Hrvatskoj, tako su poslovne zajednice i u svijetu apelirale na vlade da skrate mjere samoizolacije jer je omikron počeo ozbiljno nagrizati kontinuitet poslovanja pa su tako britanski poslodavci tražili skraćivanje izolacije sa sedam na pet dana.

Hrvatska je u posljednjem valu donošenja mjera skratila karantenu na sedam dana svim bliskim kontaktima, a ne samo osobama koje su cijepljene i preboljele COVID-19, omogućen je prekid izolacije za asimptomatske zaražene osobe i za bolesnike s blagom i umjerenom kliničkom slikom nakon najmanje pet dana ako su najranije peti dan negativne u brzom antigenskom testu (BAT). I mjera koja definitivno ima veliki utjecaj na smanjivanje broja samoizolacija jest mjera dobrovoljnog redovitog samotestiranja učenika, kojom se ukida obveza samoizolacije za učenike koji su u školi ili izvan škole bili u kontaktu sa zaraženom osobom, a nemaju simptome bolesti i imaju su negativan rezultat testa. Mjera o nenošenju maski u školama tek će pokazati svoju učinkovitost.

Prema aktualnim podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) ukupna stopa privremene nesposobnosti za rad (PNR) u razdoblju od siječanja do prosinca 2021. iznosila je 4,00, a od toga 1,97 na teret poslodavca, a 2,03 na teret HZZO-a. U istom razdoblju 2020. ukupna stopa PNR-a bila je 3,60, od toga 1,70 na teret poslodavca, a 1,90 na teret HZZO-a. - Iz navedenog proizlazi kako je u 2021., u odnosu na 2020., ukupna stopa PNR-a bila veća za 11,1 posto, odnosno stopa PNR-a na teret poslodavca bila je veća za 15,9 posto, a na teret HZZO-a za 6,8 posto.

- Iz aktualnih podataka vrlo lako možemo iščitati da su poslodavcima drastično porasli svi troškovi povodom bolovanja radnika povezanih s Covid epidemijom. I oni koje snose izravno jer su od prvog dana na njegov teret, ali i oni koje snose neizravno - kroz plaćanje i naknadnu refundaciju bolovanja na teret HZZO-a, a osobito kroz povećane troškove radi zamjene radnika koji su zbog bolesti ili izolacije izostali i čiji posao mora obaviti netko drugi. Ništa od toga ne bi trebao biti trošak poslodavca jer se od istih poslodavac osigurao uplatom zdravstvenog doprinosa što je nelogičnost na koju je HUP, uz ostale argumente, odavno ukazao. Sve ukazuje na nužno potrebnu hitnu promjenu instituta bolovanja radnika na teret poslodavca u Hrvatskoj, kako su to učinile i druge nama konkurentske zemlje. To je osobito potrebno sada nakon pandemije, u sklopu reformskih mjera koje Vlada planira poduzeti u zdravstvu, ako se za njih doista ozbiljno i zalaže – komentira Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

Srećom, omikron je u posljednje vrijeme popustio, na dnevnoj bazi imamo oko dvije tisuće novo zaraženih i ukoliko se taj trend nastavi poslodavci mogu malo odahnuti od preraspodjele radne snage i većih troškova bolovanja.

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.