13. listopad 2021.

Nered, zbunjenost i tektonski poremećaji na robnim burzama

 foto Shutterstock

U prosincu prošle godine tvrtke koje u proizvodnji trebaju čelik kupovale su ga po 53 centa za kilogram. U svibnju ove godine već je skočio na 1,4 eura. Aluminij je poskupio 40 posto, aluminijske legure 50, bakar 15 posto. I to samo na Londonskoj burzi (London metal exchange). Ni u prehrambenoj industriji nisu bolje sreće, vitalne sirovine poput kakaovca, šećera, palme skočile su 20-ak, odnosno 40 i 110 posto. Inflacija je već neko vrijeme posve opipljiva, iako mnogi analitičari još uvijek uvjeravaju kako je riječ o privremenoj pojavi. Cijene koje plaćaju obični potrošači u priličnoj su korelaciji s cijenama s robnih burzi. A ondje je već neko vrijeme kaos.

Pa, koliko to cijene rastu? U posljednjih godinu dana cijena sirove nafte narasla je gotovo 90 posto, cijena prirodnoga plina više nego dvostruko dok je cijena poljoprivrednih proizvoda rasla u prosjeku između 20 i 80 posto. Pri tome su cijene nekih roba bile i veće nego što su trenutno. Recimo, cijena futuresa drvne građe na CBOT (Čikaška burza) vrhunac je dosegnula u svibnju ove godine kada je probila razinu od 720 dolara za kubik. Usporedbe radi, danas je na razini od 297 dolaza za kubik, što je i dalje znatno iznad višegodišnjeg raspona kretanja od 58 do 170 dolara.

Cijene hrane također rastu. FAO Food Price Index u odnosu na godinu prije veći je 32,8 posto i na najvišim je razinama u posljednjem desetljeću. Cijena je aluminija dosegnula gotovo rekordnu razinu u posljednjih 13 godina i trguje se po cijeni od 2.950 dolara za tonu. Kineska se proizvodnja aluminija smanjuje, jer Kina želi smanjiti onečišćenje i doseći zadane zelene ciljeve, dok je ponuda dodatno narušena nakon nemira u Gvineji, najvećeg dobavljača Kine. U Europi cijene također rastu zbog visoke cijene energenata. Cijena je željezne rude u padu nakon rekordnih razina u svibnju ove godine i trenutno se njome trguje u rasponu od 100 do 120 dolara za tonu. – Prema nekim procjenama čak je 80 posto kineskih čeličana pod pritiskom vlasti da minimiziraju proizvodnju i rad z bog nedostatne opskrbe energijom. Sve se to događa u trenutku post-pandemijskog oporavka i rastuće potražnje. Naravno, posljedica su svega rekordne cijene čelika. Cijene ugljena, ključnog u proizvodnji čelika, rasle su gotovo 200 posto od početka godine.

Kako onda planirati, kako ugovarati poslove i cijene ako nitko nema pojma koliko će još cijene rasti? Kako tvrtke 'hendlaju' tektonske poremećaje na robnim burzama? Odgovor potražite u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.