08. siječanj 2021.

Arhitekt Alen Žunić: Kako da ‘pametni gradovi‘ ne budu samo trendovska floskula

Alen Žunić   

Mladi hrvatski arhitekt Alen Žunić autor je desetak knjiga, vlasnik brojnih diploma s prestižnih svjetskih sveučilišta te vizionar koji stoji iza mnogih urbanih projekata koji će inovirati hrvatski javni prostor, a i šire. Naime, Žunićev arhitektonski ured Albatross plasirao se prošle godine među 20 najuspješnijih projekata na međunarodnom natječaju za osmišljanje urbanističkog rješenja za istanbulski Trg Taksim i park Gezi na koji je prijavljeno više od 150 projekata iz cijeloga svijeta. Iako je tek zakoračio u treće desetljeće, mladi zagrebački arhitekt svojim je dosadašnjim postignućima ispisao jednu doista impresivnu biografiju. Docent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu stručnjak je za urbane preobrazbe, razvoj modela planiranja gradova i projektiranje dijelova urbanih sredina, a znanja i iskustva stjecao je na najprestižnijim međunarodnim sveučilištima kao što su Harvard, MIT, ETH i Columbia. Popričali smo s njime o perspektivama za budućnost hrvatskih gradova, najvećim problemima s kojima bi se trebali pozabaviti i prilikama za razvoj gradova koje otvaraju europski fondovi.

Nerijetko svjedočimo situaciji da se realiziraju pametni projekti, ali se ne uredi i infrastruktura kako bi u potpunosti zaživjeli. Što znači pametno planirati urbani razvoj?

- Nažalost, 'pametni gradovi' često ostaju samo trendovska floskula i provode se tek točkastim intervencijama u gradu jer ne postoji cijela prostorna mreža ideja koja bi omogućaila da grad kao cjelina bude 'pametan'. Prisutni su eventualno bazični tehnički elementi poput bežičnog interneta ili solarni paneli na pojedinim javnim zgradama. Ono što nas u Albatrossu zanima su integralna urbana rješenja – 'od žlice do grada' – ili obrnuto, od ideje za cijeli grad, njegov dio ili naselje, do pojedinačnih zgrada, urbane opreme i interijera planirane zgrade. Grad postaje zaista pametan kada su prostorno integrirani svi ključni aspekti od sociološko-kulturoloških programa i sadržaja koji omogućavaju druženje i interakciju građana te njihovu participaciju do zaista tehničkih aspekata poput energetike, informatičko-komunikacijskih tehnologija i digitalnih platformi koji nude unapređenje urbanog iskustva, a to je ono što smo mi u nekoliko dosadašnjih projekata već nadam se uspješno integrirali, kao npr. u nedavnome rješenju za veliki obalni pojas Dubrovnika uz stari grad pod UNESCO-ovom zaštitom, gdje smo otišli i korak dalje uvođenjem segmenata proširene stvarnosti (AR).

Što danas podrazumijevamo pod razvojem gradova?

- Velika promjena u planiranju razvoja gradova ovog stoljeća, za razliku od prethodnog, jest naglasak na programiranju prostora, budući da u fokusu više nisu samo formalna estetika i monofunkcionalnost gradskih zona, već insertiranje brojnih javnih sadržaja i hibridnih prostora koji podižu dinamiku gradskog života. Ti prostori se onda u projektu (održivog) grada povezuju u urbanu mrežu kroz unapređenje javnog prometa i brigu za pješaka kroz planiranje šetnica i biciklističkih staza. Naša je namjera pri projektiranju, npr. poslovnih zona i HUB-ova, ili prenamjene odumrlih industrijskih zona, ostvariti aktivaciju širega urbanog prostora. Sve se naglašenije pokušavaju uključiti i održivi izvori energije, kao na primjer polja solarnih panela i primjena geotermalne vode, a oboje smo nedavno projektirali za veliku sportsko-rekreativnu u Karlovcu. Kako bi razvoj bio uspješan potrebno je od samog početka implementirati smart city rješenja i uključiti građane u proces planiranja pa čak i izvedbe projekata, što smo mi testirali u našim recentnim urbanističkim projektima za Istanbul i Dubrovnik.

image
SRC Karlovac

Kako izbjeći polovične rezultate? Koje greške hrvatske jedinice lokalne i regionalne samouprave najčešće rade?

- Da bi se grad zaista u potpunosti kvalitetno razvio i da do grešaka ne bi došlo, kod nas, a i svijetu, potrebno je da arhitekt od samog početka bude zaista uključen u sve procese. Naime, posljednjih desetljeća praksa urbanizma gotovo da je oduzeta arhitektima (jer su 'smetali'), a urbanistički planovi uglavnom mapiraju trenutno stanje umjesto da ponude inovativni pogled u budućnost. Uz to je ključno da arhitekt formira interdisciplinarni tim kako bi se pokrili svi aspekti razvoja grada koji je izuzetno složeni mehanizam i nije ga moguće riješiti samo arhitektonskim alatima. Upravo je suradnja s drugim strukama bila temelj uspjeha naših projekata, poput visokog plasmana na međunarodnom natječaju u Istanbulu, gdje su osim mladih arhitekata sa Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu bili uključeni i ekonomisti, građevinari, sociolozi, grafički dizajneri i landscape arhitekti.

Čime početi pametno planiranje i kakvim tempom nadograđivati planove?

- Vizija je nulti korak! Kreativno osmišljanje šire slike je preduvjet da grad ima jasan 'smjer kretanja' i da svi naredni potezi budu 'kockice' koje se slažu kako bi se došlo do predviđenog cilja. Gradovi onda znaju u što planski ulagati, za koje projekte tijekom narednih godina tražiti investicije i na koje ih fondove prijaviti. Kada postoji jasno pripremljena vizija onda gradovi pravovremeno ulažu u resurse i prethodno razvijaju infrastrukturu nužnu za željene gradske projekte koje će biti povezane u organizirani sustav. Iako je vođenje grada u velikoj mjeri politički proces, siguran sam da će brojni gradonačelnici imati iskrenu namjeru i ambiciju da zajedno s nama urbanistima transformiraju svoje gradove u skladu s arhitektonskim iskoracima 21. stoljeća. Naša je metodologija takva da kroz masterplanove testiramo i pokažemo 3D vizije grada, kako ne bi sve ostalo na tehničkim 2D planovima, gdje mi definiramo etape, tempo izvedbe i scenarije budućega korištenja gradskog prostora.

image
Trg Taksim i Gezi park u Istanbulu

Kako najbolje iskoristiti EU fondove za urbani razvoj naših gradova?

- Da bi se mogućnosti EU fondova kvalitetno iskoristile važno je da naši gradovi već sada krenu pripremati projekte i rješenja kako bi s osmišljenom dokumentacijom mogli aplicirati na vrijeme. Novi EU ciklus koji će trajati 2021.-2027. sveden je na pet ključnih ciljeva ulaganja gdje EU želi da se govori o pametnijoj Europi, zelenijoj, povezanijoj, s istaknutijom socijalnom komponentnom i da je bliža građanima, s posebnim naglaskom na lokalne inicijative što se idealno poklapa s idejama našeg ureda 'Albatross' i svim segmentima koje smo do sada redovito primjenjivali, od smart citya i energetske održivosti, do participativnosti kroz digitalno društvo, naglašenije interakcije i dinamike programa i sadržaja i bolje prometne infrastrukture, posebno one pješačko-biciklističke. Napokon je strategija cijele EU slična našim ciljevima i ambicijama! Fondovi će se na razini urbanizma moći najbolje iskoristiti za unapređenje javnih prostora grada i podizanje svijesti o njima budući da u tom području najviše zaostajemo za 'Zapadom' i upravo su iz tog razloga  naši projekti često vezani uz trgove, rive, parkove i šetališta, poput onih koje smo radili za kilometar dug potez uz more u Baški na Krku, za glavne trgove u Rovinju i Koprivnici, ili novi dunavski waterfront u Vukovaru...

Koji su najsvjetliji primjeri kvalitetnog iskorištavanja EU fondova u tu svrhu i kakvi su rezultati tih projekata?

- Zajedno s kolegom Filipom Vrhovnikom, koji je zadužen za strategijski razvoj Albatrossa, i kroz razgovore s nekim od gradonačelnika i dogradonačelnika identificirali smo gotovo uvijek iste probleme naših gradova, zajedničke nazivnike koji se mogu svesti na – fragmentiranost, nedostatak javnih uređenih površina i javnog zelenila, odijeljenost prugom, napuštenu industriju ili vojne zone koje traže prenamjenu, nedostatak tematskih šetnica, opremljenih biciklističkih staza, sportsko-rekreativnih zona ili mostova koji bi integrirali grad. Naš je fokus upravo na rješavanju tih tema tako da i na domaćem tržištu imamo projekte koji daju odgovore na tu zajedničku problematiku. Neki od svijetlih primjera s interesom za inovativni razvoj su grad Pula, ili osobito Zabok koji prijavljuje projekte ciljano i gradi širu priču. Izuzetno je pozitivno kada gradovi sredstva koriste za dvije krucijalne stvari – stvaranje prostora koji nisu isključivo korisni privatnim investitorima, već generiraju i javne teme s društvenim sadržajima, te kada se projekti ostvaruju kroz javno-privatne modele suradnje i financiranja što smo mi u velikom projektu za Trg Taksim u Istanbulu postigli kroz tzv. urban management.

image
Trg Taksim i Gezi park u Istanbulu

Što bi se iz Vašeg iskustva u Istanbulu moglo instantno primijeniti u Hrvatskoj?

- Teško je povezati tako različite lokacije budući da je naš cilj stvarati unikatna rješenja za svaku situaciju, ali se može direktno primijeniti naša metodologija kojom se dolazi do kreativnih i jedinstvenih projekata, a temelji se na nečemu po čemu smo drugačiji, na specifičnoj metodi projektiranja – research designu. On nam pomaže da se svojim projektima diferenciramo od većine drugih ureda i umjesto uobičajenog skiciranja i predlaganja intuitivnih vizija, u prosjeku barem polovinu vremena posvećujemo kompleksnim, gotovo znanstveno preciznim istraživanjima koje postaju baza odgovora za kasniju kreativnu fazu. Ideja je takvog našeg pristupa da se uvijek propituju ustaljene hipoteze, testiraju granice dogmi koje su onemogućavale inovativne pomake i tek onda radi na konačnom rješenju. Tim postupkom svakom klijentu / investitoru nudimo jedinstveno rješenje, unikatni suvremeno projektirani proizvod koji nije samo preslika prethodnog. Kod kreiranja identiteta grada razmišljamo po čemu je lokacija na kojoj radimo posebna i drugačija, što ona želi ili treba biti da bi imala svoju jasnu diferencijaciju – jer puno gradova za sada ima želje i ambicije, ali one nisu fizički vidljive u prostoru. U sklopu cjelokupnog rješenja koristimo i ranije spomenuti urban management što je nova tema u urbanizmu, ne predaje se još niti na fakultetima, a ukratko, predstavlja planiranje samoodrživog života trga, grada ili parka nakon izvedbe. Provođenjem urban managementa cilj je da projektirani prostori žive aktivno kroz cijelu godini i da građani sami odabiru evente i intervencije u njima.

Mnogo gradova je implementiralo pametna, održiva rješenja i u svoj rad uključilo građane. Kako ocjenjujete situaciju u Hrvatskoj? Na čemu bi se trebalo najviše raditi?

- Često gradovi krenu sa strategijama 'pametnih gradova' i prezentiraju opsežnu dokumentaciju, ali jednako često to ostane samo na papiru. Zanimljivo je da u današnje vrijeme već postoji i dobar dio infrastrukture za implementaciju pametnih rješenja – primjerice u mobitelima – i mi tu premisu koristimo u vlastitim projektima dizajnirajući digitalne platforme zajedno sa fizičkom stvarnosti. Za naš istanbulski projekt Trga Taksim i Gezi parka takva je aplikacija bila ravnopravan dio rješenja sa arhitektonskim nacrtima i ona je trebala omogućiti da građani između ostalog putem nje mogu saditi 'svoja' stabla – birati vrste i lokacije u parku. Građani tako počinju zaista percipirati javni prostor kao personalizirani dio grada o kojem oni mogu odlučivati i unutar kojeg mogu sudjelovati kao aktivni dionik u projektu, dakle rješenje nije nametnuto samo top-down od strane arhitekta ili vlasti. Ujedno je na taj način planirano i ozelenjavanje kako bi doista zanemarene istanbulske parkovne zone napokon dobile reprezentativni landscape prostor integriran u gusto izgrađeno urbano tkivo, što je također energetska komponenta pametnoga grada koju bi voljeli dodatno razvijati i u našim gradovima. Mi smo u nekoliko navrata kao neodvojivi dio rješenja projektirali i 'pametnu' urbanu opremu (klupe, lampe, nadstrešnice,…) u vidu infrastrukture koja prikuplja podatke za učinkovitije funkcioniranje pametnoga grada, što se pokazalo posebno uspješnim za projekt centralnih trgova u Koprivnici.

Što želite vidjeti za deset godina u hrvatskim gradovima?

- Nadam se da ću vidjeti kako su mladi uredi i arhitekti sve prisutniji kao autori koji smišljaju kreativne i napredne vizije za budućnost naših gradova. Tu je nužno da gradovi zaista prepoznaju ideje i svježinu koju mladi arhitekti mogu donijeti u njihove lokalne sredine s ciljem da napreduju u skladu s 21. stoljećem. Kada govorimo o gradovima budućnosti oni su već tu, samo da bi se izveli za 10 godina, moramo već danas imati programe, projekte i 3D vizualizacije kako bi to trebalo izgledati, a to je naš posao – da osmislimo moguće scenarije budućnosti. Krenimo sada!