25. ožujak 2021.

I u koronakrizi obiteljske su tvrtke pokazale žilavost i izdržljivost

12 KONF. OBITELJSKE TVRTKE, Bojana Božanić Ivanović, direktorica LIDER MEDIA    foto Dražen Lapić

Ono što je važno jest da su se obiteljske tvrtke i u koronakrizi pokazale kao vrlo žilav segment gospodarstva, kao tvrtke s toliko snažnom korporativnom kulturom i visokom motivacijom vodstva i zaposlenika da su nakon godinu dana ogromnih izazova danas tu, rekla je direktorica Lidera Bojana Božanić Ivanović otvarajući 12. konferenciju 'Budućnost obiteljskih tvrtki' koja se ove godine održava putem platforme Zoom.

Iako je velika većina proživljavala i poslovne i privatne drame, još se jednom pokazalo da gdje ima volje ima i načina, a to najbolje pokazuje pokretanje novih proizvoda, otvaranje novih tržišta, reorganizacija i brze promjene koje su mnoge obiteljske tvrtke uspješno realizirale.

Glavna tema ovogodišnje 12. konferencije posvećena je novim generacijama obiteljskih poduzeća i bit će usmjerena na akutne probleme u obiteljskim tvrtkama ali će dati i moguća rješenja te odgovoriti na pitanja poput je li umirovljenje poduzetnika realnost ili mit, prodaju li zaista svi u obiteljskom biznisu te koji je to role model tima kod lidera novih generacija.

Boris Vukić, partner i jedan od osnivača Adizes Southeast Europe, održao je predavanje na temu ''Akutni i normalni problemi u obiteljskim tvrtkama i što s njima?'.

Vukić uvodno kaže da ga često pitaju 'Što praksa kaže što je najbolje napraviti za našu kompaniju', no odgovor je uvijek taj da, nažalost, praksa na to pitanje ne može dati odgovor. 

- Praksa može dati neke preporuke, ali nikad i direktna rješenja jer ne postoje dvije kompanije koje mogu preslikavati ista rješenja - kaže Vukić.

Radi toga je nastala je Metodologija '4 pripreme za generacijsku tranziciju' na kojoj Vukić temelji konzultantski rad s obiteljskim kompanijama, a napravljena je i analiza izvještaja sa 71 kompanijom u regiji. Tko češće inicira proces promjene, koji su akutni problemi s kojima se susreću obiteljske tvrtke u regiji, što su normalni problemi i kako se rješavaju analizirano je u spomenutom izvještaju.

- Prvi korak je dijagnostički proces u kojem sudjeluju svi članovi obitelji koji su uključeni u poslovanje i on se odvija u dva koraka, zajednički proces i pojedinačni proces – kaže Vukić i dodaje da u cijelom procesu treba uključiti i nekoliko varijabli.

To su edukativnost i osposobljenosti nasljednika, organizacijska uređenost, pozicija osnivača nakon povlačenja iz operativnog upravljanja, suglasnost u viziji razvoja kompanije između I i II generacije, suglasnost u prvom nasljednom redu i vlasnički odnosi u budućnosti.

- Te varijable se analiziraju kroz tri kriterija – to su normalni problemi, koji su uobičajeni za proces tranzicije i ne narušavaju uzajamno poštovanje i povjerenje, zatim akutni problemi koji traju dugo, ponavljaju se, ugrožavaju i mogu ugroziti povjerenje i dovesti do konflikta te rješenja – kaže Vukić.

U analizi su prikazani normalni i akutni problemi tvrtki kroz spomenute varijable. Tako educiranost i osposobljenost nasljednika za većinu analiziranih tvrtki predstavljaju normalne probleme (81 posto) dok samo 9 posto tvrtki ovu varijablu navodi kao akutni problem. Organizacijska uređenost podrazumijeva postojanje jasnih strateških usmjerenja i u ovoj se varijabli pojavljuje više akutnih problema.

Zanimljiva varijabla je pozicija osnivača nakon povlačenja iz operativnog upravljanja koja se može definirati i kao 'buduća karijera osnivača' i kroz nju treba vidjeti na koji će način osnivač biti uključen ili vezan za kompaniju nakon povlačenja.

- Ovdje se ne govori o vlasničkom odnosu već o operativnom, dolazi li, nakon umirovljenja, osnivač  u kompaniju, kada i s kojim odgovornostima, ako ne s čime se bavi i sl. – kaže Vukić.

Varijabla suglasnost u viziji razvoja kompanije između I i II generacije pokazuje kada i kako će se mijenjati vlasnička struktura, postoji li plan i je li on iskomuniciran.

- Ova varijabla pokazuje veliki nivo akutnih problema u obiteljskim tvrtkama, a često se komunicira od strane osnivača kao 'dok sam živ neću prebaciti vlasništvo' - govori Vukić.

No, svi problemi obiteljskih tvrtki moraju se što prije komunicirati, ako se radi o normalnim problemima, dok je kod akutnih problema češće potrebna pomoć izvana, ali ne samo zbog stručnog znanja već i u cilju moderiranja i vođenja diskusije.