23. srpanj 2020.

Vanja Figenwald: Hoće li cijepljenje protiv Covida-19 biti obavezno?

Cjepivo COVID-19   

Naime, ako cijepljenje protiv koronavirusa, kada cjepivo postane dostupno, ne bude obavezno, što je izrazito moguće, nameće se dosta očito pitanje – čemu su svi ovi mjeseci zabrana i naredbi točno služili? Ako je kompletan pristup epidemiji dosada bio kolektivan i oktroiran, kako odjednom postaje sasvim individualan? Jedan dan naređujete ljudima da ostanu u svojim kućama mjesec i više dana, hladno masakrirate kompletnu ekonomiju i izvrnete ljudima živote naglavačke sve tvrdeći da vam je jako stalo do spašavanja ljudskih života, da bi drugi dan, kada konačno imate na raspolaganju učinkovit način za sprječavanje širenja zaraze, odjednom odlučili kako zapravo svatko može sam za sebe odlučiti želi li širiti koronavirus ili ne.

Primjerice, kao s gripom. Riječ je isto o vrlo zaraznom virusu koji voli tu i tamo ubiti, ali, interesantno, države svijeta oko tih se smrti nimalo ne uzbuđuju. Mogle bi, da im je stalo do zaštite svakog života i sprječavanja svake 'nepotrebne smrti', jednostavno narediti ljudima da se cijepe, ali to ne čine. Smrt od gripe, toliko smo sada naučili, nije ni izdaleka toliko važna kao smrt od Covida-19. Zašto? Nitko zapravo ne zna, vrhunski stručnjaci nažalost još nisu uspjeli utvrditi korištenjem najnovijih uvida i metoda zašto je umiranje od gripe društveno sasvim prihvatljivo, a od Covida-19 nije. Zapravo, od svega, osim od Covida-19. Jedino do čega se dosad potpuno neznanstveno uspjelo doći je da od gripe jednostavno umre premalo ljudi. Ne skupi ih se valjda dovoljno da bi razni stožeri krajnje kamenih izraza lica odlučili kako je 'svaki život važan'. Svaki, ali samo ako je u pitanju Covid-19.

Potezom pera mogle bi sve te rasplakane države osjetno smanjiti broj umrlih od gripe svake godine, no odluka o cijepljenju prepuštena je svakome na vlastitu savjest, pa tako ljudi mogu slobodno hodati okolo tijekom sezone gripe i širiti virus dok ne stigne do nekog koga će ubiti. Nema maski, samoizolacije, mahnitog testiranja, rada od kuće, zatvorenih birtija, press konferencija, dnevnog salda novozaraženih, razmaka od metar i pol, potresnih svjedočanstava, ništa. Tek tanašni argument da se ljudi s gripom ionako osjećaju loše, pa sami odluče ostati kući. To, doduše, nikad dosad nije spriječilo širenje gripe i solidan broj mrtvih svake godine.

S Covidom je, iz nekog razloga, situacija drugačija i potiče grčevitu borbu za svaki život. Nitko nema pravo hodati okolo i širiti zarazu, pa i pod cijenu bacanja cijelog svijeta u ekonomski bezdan, pa kad je već tako postavljena logika dolazi se do tog nezgodnog pitanja. Ako je državama zaista toliko stalo do sprječavanja širenja Covida-19 hoće li cijepljenje učiniti obaveznim? Kao što su učinile obaveznim ostanak kod kuće? Zatvaranje obrta i poduzeća? Nošenje maski? Cijeli niz nepopularnih mjera koje ometaju normalan život? Štoviše, u naletu histerije policijom rastjerivale ljude iz parkova i sa plaža? Jer ako neće, sve što je dosad rađeno postaje besmisleno. Nakon svega toga čini se dosta bizarnim jedino stvarno učinkovito sredstvo za sprječavanje širenja virusa učiniti savršeno opcionalnim, kada prije toga toliko stvari nije bilo nimalo opcionalno. U tom smislu, fascinantno je da nitko još ne postavlja prilično očito pitanje stožeru svih stožera – hoće li cijepljenje biti jednako obavezno kao što je obavezno bilo sve dosad u borbi protiv Covida-19? Ili će dolaskom cjepiva Covid-19 konačno postati kao gripa?