05. siječanj 2022.

Miodrag Šajatović: Biznis između čekića i nakovnja – inflacije i recesije

Bit će super ako svjetski politički i financijski centri moći nađu rješenje kako da se inflacija svede u prihvatljive okvire, održi solidan rast i spriječi financijski slom. Ipak, izglednije je da će se birati između inflacije i recesije

Nekoliko tvornica dušičnih gnojiva bilo je primorano privremeno zaustaviti proizvodnju zbog visoke cijene plina... Plin je glavna komponenta u proizvodnji dušičnih gnojiva, kojima se koriste poljoprivrednici, ponajprije da bi postigli više prinose pojedinih kultura. Usporedbe radi, urea je dosegla cijenu višu od 1100 €/t. Uobičajeno je cijena bila od 300 do 400 €/t. Ako se cijena plina ne stabilizira tijekom siječnja, tržišta bi mogla ukalkulirati u cijene pad globalne proizvodnje žitarica, ponajprije kukuruza i pšenice.

Ovo je dio tjedne analize događaja na svjetskim tržištima robe koju odnedavno redovito objavljujemo na Liderovu portalu i jedan od velikog broja primjera koji idu u prilog tezi da probuđena globalna inflacija neće, čak i u optimističnom scenariju, preko noći biti svedena u prihvatljive okvire. Poslovna zajednica u Hrvatskoj, htjela ili ne, uza sve ranije obveze, morat će se prije svega ozbiljno baviti fenomenom rasta cijena.

Pregrijane ekonomije

Tko hoće utjehu, može se zadovoljiti izjavama da će se rast cijena, koji je sada na oko pet posto, smiriti 'u drugom polugodištu 2022.'. Nažalost, mnogi se sjećaju hrvatske recesije nakon 2009. godine. I tada su iz vlasti poručivali da će sve biti u redu 'u drugom polugodištu'. I tako šest godina zaredom. Razumljivo je da danas čelnici vlada i centralnih banaka ne žele podgrijavati inflacijska očekivanja. No, mudriji su naučili čitati i između redaka. Opreza nikad dosta!

Pojednostavnjeno, inflaciju je korona samo probudila. Globalna ekonomija odavno je pregrijana. Globalni dug, kojim se zadnjih godina loži rast BDP-a, čak je 3,5 puta veći od godišnjega svjetskog BDP-a.

Kapitalizam je žilav i prilagodljiv sustav pa ne treba isključiti mogućnost da svjetski politički i financijski centri moći nađu rješenje kako da se inflacija svede u prihvatljive okvire, održi solidan rast i spriječi financijski slom. Ako u tome uspiju, svaka im čast. Ipak, izglednije je da će se birati između inflacije i recesije.

U međuvremenu, kad je o Hrvatskoj riječ, akteri igraju kako moraju. Tvrtke koje su prošle godine primile inflacijski udar potrošile su financijske rezerve. U 2022. mnogi ulaze s dizanjem cijena. Premijeru i ministrima godina dana za smirivanje cijena nije predugačka. Poduzetnicima i menadžerima to razdoblje može biti sasvim dovoljno da im tvrtke završe u stečaju.

Pogotovo kad se u obzir uzme što bi mogli napraviti drugi akteri. Država može zamrznuti neke cijene na mjesec-dva. Nakon toga, tržište reagira nestašicama. Kad se tome pridoda i poslovična uplašenost hrvatskih vlada pred sindikalistima javnog sektora, lako je pretpostaviti da će Banski dvori, u slučaju eskalacije inflacije, dizati plaće svojim zaposlenicima. Što će onda pokrenuti val indeksacije. Bar na ovim prostorima još postoji kolektivno pamćenje o inflacijskoj spirali, koja je teško zaustavljiva kad stope preskoče osam posto. Kad se takvoj mogućoj uvećanoj potražnji dodaju i nenormalne količine novca raspoloživog iz fondova EU, opasnost se još povećava.

Ranjivi turizam

Uzdanje u još jednu rekordnu turističku sezonu moglo bi biti upitno. Istina, europski kontinentalci u 2021. pokazali su da ih virus ne može spriječiti da nakon devet tmurnih mjeseci, po svaku cijenu, dođu osjetiti jadransko sunce. Ali ako im inflacija u 2022. oduzme npr. deset posto standarda, pitanje je hoće li doći. Pogotovo to vrijedi za vječito plahovite Nijemce.

Građani Hrvatske također će biti pred novom dilemom. Rast cijena vuče na potrošnju, kupi danas, sutra će biti skuplje. Ali istodobno, javlja se strah od gubitka posla i prihoda u budućnosti. Pa se onda stavlja novac na stranu. Jedina je muka kako sačuvati vrijednost ušteđevine. Bilo je jednostavnije u vrijeme inflacije prije tri desetljeća. Dinare/kune pretvoriš u marke. Ali sad ni euro nije garancija. Cijene će biti u eurima. Možda nekretnine? Tko za njih ima dovoljno ušteđevine. Dionice? Rastu, ali 2009. mnogi su se opekli kad se burza slomila. Kriptovalute? Rizik do neba…

Sve u svemu, ako se netko ne bude htio baviti inflacijom, ona će se u 2022. baviti njime.