28. siječanj 2014.

Linearno smanjenje svih javnih rashoda za 5 posto bolja opcija nego krah državnog proračuna

Rješavanje prekomjernog deficita i javnog duga ne smijemo doživjeti kao formalni birokratski proces unutar zemalja članica EU, nego kao odgovoran skup mjera i aktivnosti kojim ćemo sami spriječiti svako daljnje pogoršanje stanja javnih financija i nazadovanje ekonomije, ističe Marijana Ivanov, redovna profesorica na katedri financija zagrebačkog Ekonomskog fakulteta upitana za komentar današnjeg službenog pokretanja postupka prekomjernog deficita za Hrvatsku.

Ministri financija zemalja članica EU-a i službeno su danas prihvatili prijedlog Europske komisije o pokretanju postupka prekomjernog deficita (EDP) za Hrvatsku, a ministar financija Slavko Linić u Bruxellesu je najavio da će vlada ovaj tjedan donijeti mjere za smanjenje proračunskog deficita, da ove godine želi smanjiti taj deficit za 2,3 posto, što je preko 7,5 milijardi kuna te da će rebalans proračuna za ovu godinu biti obavljen u veljači.

Profesorica Ivanov ističe kako je rast deficita i javnog duga dugoročno neodrživ, a linearno smanjenje svih javnih rashoda npr. za 5 posto je zasigurno bolja opcija od situacije kada ćemo se u nekom budućem trenutku suočiti s činjenicom da se više ne mogu financirati određene javne aktivnosti i/ili dohoci financirani iz sredstva državnog proračuna.

Preusmjeravanje daljnjih uplata mirovinskih doprinosa iz drugog stupa u prvi stup bilo bi racionalno ukoliko se radi o privremenom postupanju, za unaprijed definirano problematično razdoblje npr. sljedećih godinu dana ili dok se ne ostvari godišnja realna stopa rasta BDP-a 2 posto, smatra Ivanom, podsjećajući kako je na sličan način svojedobno uspješno korišten krizni porez.

U tom slučaju oni koji danas i dalje imaju posao, financirat će održivost sustava isplata postojećih mirovina, a povećanje javnih prihoda neće biti financirano dodatnim porezima. Ističe kako se pri tome nikako ne smije dirati u do sada formiranu imovinu obveznih mirovinskih fondova jer je ona privatno vlasništvo građana te se ukupno kumulirana sredstva mogu i dalje uspješno kapitalizirati.

Međutim, da bi se spriječio šok vezan uz buduće očekivane priljeve doprinosa (štednje) u OMF, građanima osiguranicima treba omogućiti da ukoliko žele dodatno sami uplaćuju doprinose u OMF (u visini dosadašnje stope 5 posto), a da im se pri tome (po godišnjoj poreznoj prijavi) omogući i ostvarivanje državnih poticajnih sredstava u istom postotku kao za dobrovoljne mirovinske fondove.

Sve opisano je daleko bolja mjera od dodatnog povećanja poreznog tereta koje snosi stanovništvo ili drugih davanja koja opterećuju poduzetnike, ističe Ivanov.

Istodobno napominje kako s druge strane državne institucije trebaju koristiti postojeće porezne i druge propise koji joj omogućuju ispitivanje porijekla bogatstva pojedinaca i obitelji koji nisu imovinu stekli registriranim i legalnim prihodima te tako ostvareno bogatstvo dodatno oporezivati kao dohodak.

Dodatno, kako se postojećim poreznim sustavom uglavnom kažnjavaju dohoci od rada, potrebno je oporezivati bogatstvo koje se stječe iz drugih izvora - klađenje, ilegalne aktivnosti, siva ekonomija, korupcija, financijska tržišta i slično. Danas to činimo indirektno kroz visoku stopu PDV-a pa nepotrebno visok porezni teret snose svi, upozorava Ivanov.

Naposljetku, ako je država vlasnik državnih poduzeća i institucija, posve je logično da ima pravo sudjelovati i u raspodjeli dobiti takvih poduzeća te dodatno tjerati državna poduzeća da posluju efikasnije u državnom interesu (a ne za privatne račune managera). Pri tome bi bilo logično da se i državne institucije vode načelom ostvarivanja dobit iz poslovanja, a ne da se izmišljaju rashodi kako bi se oni uravnotežili s ostvarenim prihodima, zaključuje profesorica Ivanov.